Danas je utorak, ali već ste skužili da nam je veza očajna, pa danas moramo pisati o ponedjeljku. Dakle, ponedjeljak.
Aha, nije utorak nego je srijeda. Mučimo se sa postiranjem od jučer :(
Ahhhhhhhhh a danas je četvrtak, kao što ste i sami primijetili ...
Its just another manic Monday, ooooh I wish it was Sunday?
Ne, ne, sad je:
Monday, Monday so good to me. Monday, Monday it was all I hoped it would be. Oh Monday morning Monday morning…
Svaki ponedjeljak jutro putujemo u Musomu. Pitate se zašto? Jer nam je to Amerika. Zašto? Eto zato, jer slanje maila u Musomi traje 15 minuta i uspijeva iz desetog pokušaja, a u našem seocetu traje 45 minuta i uspijeva iz četrdesetog pokušaja.
I tamo imam svog Žbirca, zove se Peninsula, donesu nam produžni kabel I onda mi guštamo u civilizacijskim tekovinama: informacijskoj globalizaciji, struji, pa u ostacima utjecaja arapske klture (pola litre kave -5 kn), te brojimo vaše posjete na blogu. Nije da smo tašte, ali eto mogli biste sebi dati truda, pa malo više komentirati….
Musoma je inače riječ za poluotok. Tako da valjda sad ne trebamo napisati da je to grad smješten na poluotoku jezera Victoria. Isto kao i Split. Tu inače svaka sličnost sa Splitom ne prestaje. Opet vam nismo kvalitetno ovjekovječile ni musomski Pazar, zbog već znanog razloga (iako Mari ne da vrag mira, pa škljoca s aparatom, a kad se izderu na nju samo se smijulji i ispričava razjarenim alfa mužjacima, koji to uopće na smatraju šarmantnim, već bezobraštinom i umišljenošću bjelčuge, pritom još, ženske bjelčuge). Ovdašnji narod nadasve mrzi bijelce, a žene su im niža bića, pa bi možda bilo zgodno odmah i ovaj drugi dio navesti kao svojevrsnu kulturološku analogiju sa Splitom, osim šupljača na Rivi, naravno. Kulturoloških sličnosti ima znatan broj, pa ćemo o tom u posebnom postu.
E sad, ne mislite valjda da Musoma ima nekakav “Turist biro”, kao npr. Brela ili Kaštel Kambelovac, pa da smo se raspitivale i uzele brošure. To je isto kao da odete u Lokvičiće, opčina Imotski, pa pitate za turistički vodič i razglednice s motivima Lokvičićkog kraja. Rekli bi vam: da se uslikate i označite sliku na fejsu kao Dalmatinski Tovar.
Ono što smo saznale je, da je osnovana netom nakon drugog svjetskog rata, (osnovali su je katolički misionari), da u njoj živi otprilike 12 etničkih grupa, te da su joj glavne gospodarske djelatnosti ribarstvo i uzgoj pamuka. Etničke grupe, u biti su plemena. U Tanzaniji živi 120 plemena od kojih svako ima svoj jezik. Nije zgorega spomenuti, da djeca kod kuće ponekad znaju baratati s tri jezika, službeni je swahili i svi ga znaju (osim nas), a ako vam je mama npr. iz Lua plemena, a tata Masai, prilično ste multilingualni. Tako, da nije nikakvo čudo što gotovo nitko ne priča engleski, vjerojatno nemaju više mjesta za njega.
I malo sličica, jer da je bilo više, dobile bi po glavi. (večeras ćemo pokušati uploadati slike... jer jednostavno ne ide :( )
Anegdotica koja nema veze sa Musomom:
Pita Mare novu prijateljicu Aureliu, jel joj ono danas u posjeti bila prava sestra ili sestrična, jer oni sve rođakinje nazivaju – dada. Rođena sestra kaže se: “Dada wa tumbo moja”, što doslovce znači sestra iz jednog trbuha. Nemaju oni sad tu neke finese tipa iz: jedno te istog, zajedničkog itd. I tako naša Mare samouvjereno ispred par ljudi priupita Aureliu, da jel’ joj to danas u posjeti bila njena: Dada wa tomba moja. Svi za stolom poskočili, a druga Mare prirođenog talenta i izvrsne memorije za pizdarije oduševljeno poprskala čaj po stolu I previjala se od smijeha. Mare je u biti Aureliju pitala, je li joj to sestra iz jedne jebač… Nakon prijevoda, samo je pogledala Maru i komentirala: A je, pa šta sad, možda je mislila da je pitam jesu li blizanke… Hahaha Mare: nyanya – rajčica, tako si izgledala.
Aha, nije utorak nego je srijeda. Mučimo se sa postiranjem od jučer :(
Ahhhhhhhhh a danas je četvrtak, kao što ste i sami primijetili ...
Its just another manic Monday, ooooh I wish it was Sunday?
Ne, ne, sad je:
Monday, Monday so good to me. Monday, Monday it was all I hoped it would be. Oh Monday morning Monday morning…
Svaki ponedjeljak jutro putujemo u Musomu. Pitate se zašto? Jer nam je to Amerika. Zašto? Eto zato, jer slanje maila u Musomi traje 15 minuta i uspijeva iz desetog pokušaja, a u našem seocetu traje 45 minuta i uspijeva iz četrdesetog pokušaja.
I tamo imam svog Žbirca, zove se Peninsula, donesu nam produžni kabel I onda mi guštamo u civilizacijskim tekovinama: informacijskoj globalizaciji, struji, pa u ostacima utjecaja arapske klture (pola litre kave -5 kn), te brojimo vaše posjete na blogu. Nije da smo tašte, ali eto mogli biste sebi dati truda, pa malo više komentirati….
Musoma je inače riječ za poluotok. Tako da valjda sad ne trebamo napisati da je to grad smješten na poluotoku jezera Victoria. Isto kao i Split. Tu inače svaka sličnost sa Splitom ne prestaje. Opet vam nismo kvalitetno ovjekovječile ni musomski Pazar, zbog već znanog razloga (iako Mari ne da vrag mira, pa škljoca s aparatom, a kad se izderu na nju samo se smijulji i ispričava razjarenim alfa mužjacima, koji to uopće na smatraju šarmantnim, već bezobraštinom i umišljenošću bjelčuge, pritom još, ženske bjelčuge). Ovdašnji narod nadasve mrzi bijelce, a žene su im niža bića, pa bi možda bilo zgodno odmah i ovaj drugi dio navesti kao svojevrsnu kulturološku analogiju sa Splitom, osim šupljača na Rivi, naravno. Kulturoloških sličnosti ima znatan broj, pa ćemo o tom u posebnom postu.
E sad, ne mislite valjda da Musoma ima nekakav “Turist biro”, kao npr. Brela ili Kaštel Kambelovac, pa da smo se raspitivale i uzele brošure. To je isto kao da odete u Lokvičiće, opčina Imotski, pa pitate za turistički vodič i razglednice s motivima Lokvičićkog kraja. Rekli bi vam: da se uslikate i označite sliku na fejsu kao Dalmatinski Tovar.
Ono što smo saznale je, da je osnovana netom nakon drugog svjetskog rata, (osnovali su je katolički misionari), da u njoj živi otprilike 12 etničkih grupa, te da su joj glavne gospodarske djelatnosti ribarstvo i uzgoj pamuka. Etničke grupe, u biti su plemena. U Tanzaniji živi 120 plemena od kojih svako ima svoj jezik. Nije zgorega spomenuti, da djeca kod kuće ponekad znaju baratati s tri jezika, službeni je swahili i svi ga znaju (osim nas), a ako vam je mama npr. iz Lua plemena, a tata Masai, prilično ste multilingualni. Tako, da nije nikakvo čudo što gotovo nitko ne priča engleski, vjerojatno nemaju više mjesta za njega.
I malo sličica, jer da je bilo više, dobile bi po glavi. (večeras ćemo pokušati uploadati slike... jer jednostavno ne ide :( )
Anegdotica koja nema veze sa Musomom:
Pita Mare novu prijateljicu Aureliu, jel joj ono danas u posjeti bila prava sestra ili sestrična, jer oni sve rođakinje nazivaju – dada. Rođena sestra kaže se: “Dada wa tumbo moja”, što doslovce znači sestra iz jednog trbuha. Nemaju oni sad tu neke finese tipa iz: jedno te istog, zajedničkog itd. I tako naša Mare samouvjereno ispred par ljudi priupita Aureliu, da jel’ joj to danas u posjeti bila njena: Dada wa tomba moja. Svi za stolom poskočili, a druga Mare prirođenog talenta i izvrsne memorije za pizdarije oduševljeno poprskala čaj po stolu I previjala se od smijeha. Mare je u biti Aureliju pitala, je li joj to sestra iz jedne jebač… Nakon prijevoda, samo je pogledala Maru i komentirala: A je, pa šta sad, možda je mislila da je pitam jesu li blizanke… Hahaha Mare: nyanya – rajčica, tako si izgledala.
Nema komentara:
Objavi komentar