Konačno nešto počinjemo raditi. Nakon mahnitog kuhanja posljednjih dana, (isprike Aureliji zbog uzurpirane kuhinje) konačno smo se uputile u školu. Pomislile smo, kako je vrijeme da se pozabavimo edukacijom djece i damo sve od sebe i pomognemo časnim sestrama.
Prvi susret s djecom
bio je više formalne prirode, uz sestre i župnika. Djeca su izgledala oduševljena. Radosno su klicali i pjevali prekrasne pjesme na engleskom jeziku. (U Kiabakariju je škola dvojezična). Obje smo imale priliku, koja se rijetko kome pruža u životu: osjetiti na trenutak, toplinu srca druga Tita za vrijeme pionirskog oduševljena njegovim likom i djelom.
Radosne i pune pozitivne energije i optimizma krenule smo u školu, družiti se s dječicom.
Mahali su nam na svakom koraku i dovikivali pozdrave na Swahiliju, koje, jasno, nismo razumjele. Ubrzo smo postale ponosne same na sebe, jer su nam neke riječi počele „ulaziti u uho“, pa smo ih i mi počele ponavljati. Jedna od njih bila je MZUNGU.
– MZUNGU, MZUNGU!, vikali su i potezali nas za ruke. Veselo su skakutali oko nas, a mi smo se prisjetile kako nas je tim rječima pozdravio i starčić u Musomi. Značenje je već tamo, otkrila Mare, koja, evidentno ima urođenu manu; bubne riječi koje je ljudima prilično neugodno prevesti. Potpuno spontano. Mzungu je, naime, jednostavno BJELČUGA, pogrdan naziv za nas bijelce. Druže Tito, blago tebi!
Tanzanijcima je teško prihvatiti činjenicu da postoje bijeli ljudi koji im žele pomoći, bez da se istovremeno okoriste bogatstvima njihove zemlje ili njima samima. To im je, jednostavno utisnuto u um. Ali, samo malo, ova djeca imaju između 3 i 5 godina, što bi oni mogli znati o kolonizatorima i povijesti vlastite zemlje? Premali su za bilo kakav oblik rasizma. Tajnu nam je, naravno otkrio Wojciech; u svim dječjim bajkama zle vještice, čarobnjaci i negativci su zamaskirani bijelom bojom. Slicna su stvar plavuše u zapadnom svijetu. Sve vile su plave, a vještice crne, osim Snjeguljice. Hvala braći Grimm!
Nakon školskih zgoda, sudbina nas je opet vratila na početak – u kuhinju. In šoma dela šoma – 54 sendviča i 103 muffina od čokolade za sutrašnji izlet u Serengeti. Djeci je to prvi školski izlet u životu, a nama prvi safari s 43 mala potencijalna „Lion snacka“.
Kad smo već kod lavova, u našem neposrednom susjedstvu nalazi se stijena samog Kralja lavova, Njegovog kraljevskog Veličanstva SIMBE!
Kuriozitet br. 3.
Osim što vrijeme u Tanzaniji drugačije leti, ono se i drugačije mjeri. Dan se, naime, odbrojava, ne kao kod nas od ponoći, već od 7.00 h ujutro. Tako da mi sutra na izlet krećemo, u ponoć.
Vic br. 1.
Kako znate da je vozač u Tanzaniji pijan? Jedini vozi ravno cestom! Svi ostali izbjegavaju grbe.
Savjet budućim volonterima br. 2.
Ukoliko imate i cijenite dobar smisao za humor, Kiabakari je prava destinacija za vas, jer će vas Wojciech svakodnevno uveseljavati svojim fenomenalnim dosjetkama.
Nema komentara:
Objavi komentar