02.06.2011.
Resnik, zračna luka Split. Mare još uvijek stoji u raskoraku s jednom nogom čvrsto zalijepljenom za stepenice koje vode u avion, a drugom u avionu, te kategorički odbija zakoračitin u avion koji vodi put Afrike, unatoč strogom pogledu i nagovaranju stjuarda. Strah od malarije, ebole, kolere...? Možda od letenja? Neeeeeee.
Ona kroz procijep avionskih vrata bolno jauče i doziva drugu Maru. Plačnim glasom obznanjuje službeniku zračne sluke, da će se baciti na pod i simulirati apendicitis, ukoliko pokušaju zatvoriti vrata aviona. U tom trenutku pojavljuje se silueta druge Mare i njene zaboravljene žute knjižice.
I tako je sve počelo,
"kraljice" su konačno sjele u avion s prošvercanih 11 kg viška (hvala teti na aerodromu), ostavile zadihane muževe (ipak je trebalo vratiti se u Split i naći tu nesretnu knjižicu i donijeti je na aerodrom u roku od 30 min. Mužu hvala i oprosti) potom se zasramljeno ispričale pilotu, stjuardima i putnicima.
Savjet svima br. 1:
Gdje god išli trebate:
- Dokumente (bez njih nećete daleko)
- Mobitel s punjačem (pa ipak je čovjek socijalno biće, btw PRE PAID varijanta – SUCKS! )
- Novac , kartice (što god zaboravili , možete kupiti)
Savjet svima br. 2:
Putujete li s osobom koja pati od aerofobije, obvezno prije puta provjerite, da li je dotična ošišala nokte, budući da zna biti jako bolno i neugodno kad va m ih zarije u mišicu prilikom polijetanja. Nije puno bolje ni pri slijetanju.
Savjet svima br. 3:
Vodite računa, putujete li u paru, da bar netko ima osjećaj za orijentaciju s obzirom da je vrijeme ključno kod povezanih letova. Budući da se obje odlikujemo iznimnim osjećajem za neorijentaciju, mi smo jednostavno došle na Heathrow 7 sati prije check – in'a, odnosno 9 sati prije leta. Dosadno? NE!
9 sati Guccijanja, Burberryjanja, 9 sati milovanja Louis Vuittona, neprocjenjiva senzualna masaža ruku La prairie kremicom od tričavih 600 funti. I sve to zaliveno šampanjcem Veuve Clicque iz plastične dvomililtarske čašice. Neprocjenjivo i besplatno!
Mala savjetodavna digresija: Izbor avio kompanije i kupnja karata.
Savjet svima br. 4:
Kad kupujete avio karte, NE KLIKAJTE tisuću puta na istu relaciju kod iste avio kompanije, jer time samo podižete njenu cijenu (provjereno). Budite odlučni i neustrašivi.
Sad možemo u avion za Dohu. Super stvar kod tih egzotičnih destinacija je da možete glasno i zajedljivo komentirati događaje i ljude oko sebe u uvjerenju da vas nitko ne razumije.
Savjet svima br. 5
Prije nego što se ukrcate u avion Qatar airwaysa, provjerite na ulazu imaju li stjuarda po imenu Vlado, kojem ovim putem zahvaljujemo na iskazanoj brizi i odličnom vinceku koje nam je dočaralo ugođaj bussines klase.
3 sata Dohe. Evo nas na pola puta. Tek nakon doručka primjećujemo gusti i teški zrak nad Dohom, i prljavožuto nebo, koje nas je pratilo tijekom prelijetanja Arapskog poluotoka. Muška populacija nam može pozavidjeti na činjenici, da smo u nekoliko navrata zavirile pod burke i ugodno se iznenadile ljepotom i njegovanošću arapskih žena. Još jedan razlog više, zašto je bolje biti žena.
Poluprazan let za Dar es Salaam. Napokon smo malo ubile oko na praznim sjedalima. Afrika sve bilže. Vade se repelenti, kupamo se u dezificijensu, zalijevamo se Autanom. Temperatura raste, a mi navlačimo duge rukave. Sve prema preporuci Zavoda za javno zdravstvo.
Na aerodromu ispunjavamo obrasce za vizu, gdje nam uzimaju otiske prstiju. Gadno i neugodno iskustvo za sve one koji ne razlikuju lijevu od desne strane. Kao Mare npr. S njom je to potrajalo...
Simpatični doček i kratko, vrlo kratko noćenje kod brata Jamesa. (Asante sana da lala). Simpatična s. Ewa i odlično društvo, dobro pivce i lipa pisma. MIŠO RULES! Sve za poželjeti. Prskamo se redovito, zakopčane do grla, sve prema preporuci, a naši domaćini čude se da je u Europi tako hladno, pa nas sažaljivo pitaju jesmo li se VIŠE ugrijale. Tko će od srama priznati da su nam chapi (ili mudante po hrvatski) mokre od znoja, a strah od komaraca golem. Ali, srećom imale smo mrežicu protiv komaraca, ispod koje smo se sklonile na sigurno, no ne i udobno. Naime, spavanje na 40 stupnjeva, u odjeći s čarapama na rukama i nogama slijepljene jedna uz drugu poput usoljenih srdela je stvarno..., pa eto nazovimo to jedinstvenim iskustvom. Btw. Hvala Neni na mrežici protiv komaraca i svemu što je obećao i potrudio se donijeti.
Nakon beskonačna 4 sata provedena u agoniji polusna, napokon odlazimo na aerodrom.
Još nas uvijek zanima; je li mrežica efikasna kad je priljubljena uz tijelo potencijalne žrtve? :-D.
Lokalni let za Mwanzu u stilu Croatia airlinesa. Ajde dobro, Tanzanijci imaju bolje kroasane.
Mwanza – arrival lounge s poluautomatskom trakom za prtljagu.
Neki od nas za doručak su pojeli količinu voća koju inače ne unesu tjekom cijele jedne godine. Valjda joj passionfruit, papaya, avokado, tikitimagi, zvuči kao biftek, jetrica, ražnjići i sl. na swahiliju, pa smo je nagovorili na zdravu hranu. Sad se gleda u ogledalo i divi samoj sebi kako zdravo izgleda.
Konačno nyumba (olitiga kuća), a naša se zove kuća Sv. Marte. Prekrasna, skromna, čista i uredna. Efikasnost mrežice priljubljene uz različite dijelove tijela, više nas ne muči, jer odsad imamo svaka svoju mosquito – free zonu.
Karibuni riječ koju odmah naučite kad dođete u Kiabakari. Znači dobrodošli, i uistinu smo se osjećale tako. U opuštenoj atmosferi počinjemo s planiranjem radnih zadataka. Zapravo, još ne počinjemo, jer nam je domaćin odredio prisilna (teško žabu u vodu...), dva dana odmora.
Fr. Wojciech Koscielniak, je čovjek koji vas osvoji na prvi pogled; veličinom srca, snagom vjere i nesebičnošću. Čovjek, koji Kiabakari svim srcem osjeća i gradi kao vlastiti dom.
Kuriozitet br. 1
Afrika nije samo ebola, bjesnoća, hepatitisi ( sva slova abecede), tifus, kolera, malarija, ameboze, gardioze, mikoze, bakterijemije, encefalitisi, te ostali itisi. To su i nasmiješena lica, predivna priroda, zebra pokraj puta, marabu na električnom stupu, pregršt egzotičnih mirisa i okusa i pokoji komarac.
Savjet budućim volonterima u Kiabakariju nr. 1
Budite umjereni! Nakon kupanja u dezificijensu za ruke i tuširanja različitim repelentima (da odbijemo sve vrste leteće i puzeće gamadi, kojim su nas plašili u splitskom Zavodu za javno zdravstvo) skužile smo da nas peče svaka pora kože, od međusobne reakcije gore navedenih must have-ova, pirjanih pod dugim rukavima. Nek vam umjerenost i zdrava pamet budu vodilje.
Kuriozitet br. 2
Ako vam ostane nešto hrane na tanjuru, a ne možete više jesti, ne zamarajte se time. U Tanzanijskoj kulturi je poželjno da nešto hrane ostane na stolu ili vašem tanjuru, kao dokaz da ste zadovoljni jelom i siti. U suprotnom, domaćica bi mogla imati problema (što je, priznajte i sami interkontinentalni fenomen).
Kuriozitet br. 3
Dragi dečki, ako ovdje pričate sa ženom duže od 5 min. smatra se da pričate o pčelicama i oprašivanju. Stoga, držite se SMS-a!
Resnik, zračna luka Split. Mare još uvijek stoji u raskoraku s jednom nogom čvrsto zalijepljenom za stepenice koje vode u avion, a drugom u avionu, te kategorički odbija zakoračitin u avion koji vodi put Afrike, unatoč strogom pogledu i nagovaranju stjuarda. Strah od malarije, ebole, kolere...? Možda od letenja? Neeeeeee.
Ona kroz procijep avionskih vrata bolno jauče i doziva drugu Maru. Plačnim glasom obznanjuje službeniku zračne sluke, da će se baciti na pod i simulirati apendicitis, ukoliko pokušaju zatvoriti vrata aviona. U tom trenutku pojavljuje se silueta druge Mare i njene zaboravljene žute knjižice.
I tako je sve počelo,
"kraljice" su konačno sjele u avion s prošvercanih 11 kg viška (hvala teti na aerodromu), ostavile zadihane muževe (ipak je trebalo vratiti se u Split i naći tu nesretnu knjižicu i donijeti je na aerodrom u roku od 30 min. Mužu hvala i oprosti) potom se zasramljeno ispričale pilotu, stjuardima i putnicima.
Savjet svima br. 1:
Gdje god išli trebate:
- Dokumente (bez njih nećete daleko)
- Mobitel s punjačem (pa ipak je čovjek socijalno biće, btw PRE PAID varijanta – SUCKS! )
- Novac , kartice (što god zaboravili , možete kupiti)
Savjet svima br. 2:
Putujete li s osobom koja pati od aerofobije, obvezno prije puta provjerite, da li je dotična ošišala nokte, budući da zna biti jako bolno i neugodno kad va m ih zarije u mišicu prilikom polijetanja. Nije puno bolje ni pri slijetanju.
Savjet svima br. 3:
Vodite računa, putujete li u paru, da bar netko ima osjećaj za orijentaciju s obzirom da je vrijeme ključno kod povezanih letova. Budući da se obje odlikujemo iznimnim osjećajem za neorijentaciju, mi smo jednostavno došle na Heathrow 7 sati prije check – in'a, odnosno 9 sati prije leta. Dosadno? NE!
9 sati Guccijanja, Burberryjanja, 9 sati milovanja Louis Vuittona, neprocjenjiva senzualna masaža ruku La prairie kremicom od tričavih 600 funti. I sve to zaliveno šampanjcem Veuve Clicque iz plastične dvomililtarske čašice. Neprocjenjivo i besplatno!
Mala savjetodavna digresija: Izbor avio kompanije i kupnja karata.
Savjet svima br. 4:
Kad kupujete avio karte, NE KLIKAJTE tisuću puta na istu relaciju kod iste avio kompanije, jer time samo podižete njenu cijenu (provjereno). Budite odlučni i neustrašivi.
Sad možemo u avion za Dohu. Super stvar kod tih egzotičnih destinacija je da možete glasno i zajedljivo komentirati događaje i ljude oko sebe u uvjerenju da vas nitko ne razumije.
Savjet svima br. 5
Prije nego što se ukrcate u avion Qatar airwaysa, provjerite na ulazu imaju li stjuarda po imenu Vlado, kojem ovim putem zahvaljujemo na iskazanoj brizi i odličnom vinceku koje nam je dočaralo ugođaj bussines klase.
3 sata Dohe. Evo nas na pola puta. Tek nakon doručka primjećujemo gusti i teški zrak nad Dohom, i prljavožuto nebo, koje nas je pratilo tijekom prelijetanja Arapskog poluotoka. Muška populacija nam može pozavidjeti na činjenici, da smo u nekoliko navrata zavirile pod burke i ugodno se iznenadile ljepotom i njegovanošću arapskih žena. Još jedan razlog više, zašto je bolje biti žena.
Poluprazan let za Dar es Salaam. Napokon smo malo ubile oko na praznim sjedalima. Afrika sve bilže. Vade se repelenti, kupamo se u dezificijensu, zalijevamo se Autanom. Temperatura raste, a mi navlačimo duge rukave. Sve prema preporuci Zavoda za javno zdravstvo.
Na aerodromu ispunjavamo obrasce za vizu, gdje nam uzimaju otiske prstiju. Gadno i neugodno iskustvo za sve one koji ne razlikuju lijevu od desne strane. Kao Mare npr. S njom je to potrajalo...
Simpatični doček i kratko, vrlo kratko noćenje kod brata Jamesa. (Asante sana da lala). Simpatična s. Ewa i odlično društvo, dobro pivce i lipa pisma. MIŠO RULES! Sve za poželjeti. Prskamo se redovito, zakopčane do grla, sve prema preporuci, a naši domaćini čude se da je u Europi tako hladno, pa nas sažaljivo pitaju jesmo li se VIŠE ugrijale. Tko će od srama priznati da su nam chapi (ili mudante po hrvatski) mokre od znoja, a strah od komaraca golem. Ali, srećom imale smo mrežicu protiv komaraca, ispod koje smo se sklonile na sigurno, no ne i udobno. Naime, spavanje na 40 stupnjeva, u odjeći s čarapama na rukama i nogama slijepljene jedna uz drugu poput usoljenih srdela je stvarno..., pa eto nazovimo to jedinstvenim iskustvom. Btw. Hvala Neni na mrežici protiv komaraca i svemu što je obećao i potrudio se donijeti.
Nakon beskonačna 4 sata provedena u agoniji polusna, napokon odlazimo na aerodrom.
Još nas uvijek zanima; je li mrežica efikasna kad je priljubljena uz tijelo potencijalne žrtve? :-D.
Lokalni let za Mwanzu u stilu Croatia airlinesa. Ajde dobro, Tanzanijci imaju bolje kroasane.
Mwanza – arrival lounge s poluautomatskom trakom za prtljagu.
Neki od nas za doručak su pojeli količinu voća koju inače ne unesu tjekom cijele jedne godine. Valjda joj passionfruit, papaya, avokado, tikitimagi, zvuči kao biftek, jetrica, ražnjići i sl. na swahiliju, pa smo je nagovorili na zdravu hranu. Sad se gleda u ogledalo i divi samoj sebi kako zdravo izgleda.
Konačno nyumba (olitiga kuća), a naša se zove kuća Sv. Marte. Prekrasna, skromna, čista i uredna. Efikasnost mrežice priljubljene uz različite dijelove tijela, više nas ne muči, jer odsad imamo svaka svoju mosquito – free zonu.
Karibuni riječ koju odmah naučite kad dođete u Kiabakari. Znači dobrodošli, i uistinu smo se osjećale tako. U opuštenoj atmosferi počinjemo s planiranjem radnih zadataka. Zapravo, još ne počinjemo, jer nam je domaćin odredio prisilna (teško žabu u vodu...), dva dana odmora.
Fr. Wojciech Koscielniak, je čovjek koji vas osvoji na prvi pogled; veličinom srca, snagom vjere i nesebičnošću. Čovjek, koji Kiabakari svim srcem osjeća i gradi kao vlastiti dom.
Kuriozitet br. 1
Afrika nije samo ebola, bjesnoća, hepatitisi ( sva slova abecede), tifus, kolera, malarija, ameboze, gardioze, mikoze, bakterijemije, encefalitisi, te ostali itisi. To su i nasmiješena lica, predivna priroda, zebra pokraj puta, marabu na električnom stupu, pregršt egzotičnih mirisa i okusa i pokoji komarac.
Savjet budućim volonterima u Kiabakariju nr. 1
Budite umjereni! Nakon kupanja u dezificijensu za ruke i tuširanja različitim repelentima (da odbijemo sve vrste leteće i puzeće gamadi, kojim su nas plašili u splitskom Zavodu za javno zdravstvo) skužile smo da nas peče svaka pora kože, od međusobne reakcije gore navedenih must have-ova, pirjanih pod dugim rukavima. Nek vam umjerenost i zdrava pamet budu vodilje.
Kuriozitet br. 2
Ako vam ostane nešto hrane na tanjuru, a ne možete više jesti, ne zamarajte se time. U Tanzanijskoj kulturi je poželjno da nešto hrane ostane na stolu ili vašem tanjuru, kao dokaz da ste zadovoljni jelom i siti. U suprotnom, domaćica bi mogla imati problema (što je, priznajte i sami interkontinentalni fenomen).
Kuriozitet br. 3
Dragi dečki, ako ovdje pričate sa ženom duže od 5 min. smatra se da pričate o pčelicama i oprašivanju. Stoga, držite se SMS-a!
Welcome to Kiabakari, ladies! It is my hope and earnest prayer that you will feel at home here and the experience of selfless service to the underprivileged children in our pre- and primary school will become a priceless chapter in your lives. God bless you much!
OdgovoriIzbrišiSaljem velik pozdrav,svaka vam čast.puno hrabrosti dobre volje i dobrog druženja!!!Poljubac od mene i Mune!!!!!!Bravo Keka!!!
OdgovoriIzbrišiAlo vas dvi jeste ludeeeeee...čuvajte se. Poljubac i pozdrav i pratim vas i daljeeee...
OdgovoriIzbrišiMare, kad budeš slikavala, slikaj koju i za nas odrasle:)
OdgovoriIzbrišiUživajte i držite nas u toku. Pozzzz
čarape na rukama ha ha ha
OdgovoriIzbrišipiši često i FALIŠ MI kava nekako bez gušta
ciao marianna, sempre avanti con la tua voglia e volonta' tutto sara' piu' facile. che bei negretti portqacene uno. tanti sdaluti anche a mare
OdgovoriIzbrišipozdrav iz Pavera....
OdgovoriIzbrišiMa hrabre ste vi dvi koliko god i vrazje !!!
OdgovoriIzbriši@ Wojtek: Asante sana, mzee!
OdgovoriIzbriši@Miranda: Pošaljite koju patku
@ Tanja: Čuvati se... lakše reći, nego učiniti
@ Ana: Hmmm, u sljedećem postu jedna će ti biti po miri :D
@ Ivana: Nemoj zezat, ova Tanzanijska je ODLIČNA!
@ Maria: Alberto Tomba senza Alberto e molto famoso qui :D
@ Irena: Mare pita je li Pavera u okolici Milana????
@ Antonio: A to ti je tako, nema reklamacije nakon Gospe od Otoka :*