Vrijeme

Protok vremena  u Tanzaniji je relativan, kao i širom svijeta. Npr. Mare misli da Misa u Splitu traje 3,5 sata, a u Tanzaniji 45  minuta, a zapravo je obrnuto...

U Tanzaniji se vrijeme mjeri na drugačiji način, nego u velikoj večini svijeta. Dan je dakako podijeljen na dva dijela i to nazivaju:  12 sati dnevne svjetlosti i 12 sati tame. 

Mjereći  po našem vremenskom mjernom sustavu, dan ovdje počinje u 6.00h, a noć u 18.00h. Tako je npr. 19.00h - saa moja usiku, sat jedan  od noći, a 8.00 - saa mbili asubuhi – sat dva od jutra. 

U 8.00 h počinje škola, tako da smo nas dvije „saa mbili“ savladale u rekordnom roku, i naučile da počinjemo raditi u dva sata,  za razliku od naših sumještana koji se s njim poprilično muče. Ne možete ne primjetiti da ovdašnja gospoda ne nosi satove, a gospodje i djeca još manje. Od 450 djece s kojom radimo samo stanoviti Jeremia (Marin ljubimac) nosi sat. Možete vi njima pisati rasporede (swahili: ratiba), bojati ih, prozivati, raspoređivati po godištima, ali oni će vam doći, kad doručkuju i obuku se. I doći će vam svi odjednom. Ako slučajno, nešto planirate nekoliko mjeseci unaprijed i to događanje bi se trebalo odviti u neku subotu, možete biti sigurni da će vam večina ljudi koje ste obavijestili doći na taj događaj u subotu već sljedeći tjedan, jer Bože moj, najave se uvijek daju tjedan dana ranije, neće se netko valjda opterećivati obvezom mjesecima unaprijed.

Da budemo slikovite:  

Tanzanijci imaju vrijeme, a ostale budale imaju satove, koji im zagorčavaju život i donose stres. Doduše, nekakva potreba za orijentacijom  u vremenu, može se primjetiti iz čak 6 naziva za dijelove dana:

-          Asubuhi mpena sana – rano jutro

-          Asubuhi  -  jutro

-          Mchana – podne/popodne

-          Alasiri – kasno popodne

-          Jioni – večer

-          Usiku – noć

I naravno, ne možemo ne spomenuti još jednu paralelicu s Dalmacijom. Kako Dalmatinci imaju svoj specifični fenomen opjevan u National Geographicu zvan POMALO, tako i ovdašnja nacija uživa u  identičnom lifestylu  i naziva ga POLE POLE. 

Najvažniji dio dana je Saa saba – tj. Sedam sati od dnevne svjetlosti ili OBID, ili ručak za one koji ne razumiju. Marin najdraži dio dana, ona Saa sabe jednostavno obožava, da vi vidite kako se ona veseli otvarati poklopce i pogađati što je u kojem izlogu.  Podsjeća je na onaj njemački kviz Der Preis ist Heiss. Nikad čovjek ne bi rekao da je takav bonkulović, isto kao što za ovu drugu ne bi čovjek rekao da će jednog zgubidana, spretno i znalački precizno nabiti nogom u guzicu... Dva puta!

Anegdotica koja nema veze s vremenom:

Naše prijateljstvo, popelo se na višu razinu. Zanemarimo sad, da hodamo polugole jedna ispred druge, depiliramo jedna drugu, dijelimo britvicu i kamen za pete, peremo robu jedna drugoj (Mare je Mari oprala cijelu mašinu robe na ruke, a onda je Mare ispeglala mudante), lakiramo jedna drugoj nokte na nogama i rukama, ne zatvaramo više vrata wc-a dok vršimo nuždu... nego smo dosegle i prešle posljednji  nivo igrice zvane PRIJATELJSTVO; upoznale smo jedna drugu iznutra. Iako se Mare trudila zakamuflirati činjenicu o svom plutajućem govnu, Mare joj ga je svesvrdno pokušala  pomoći (nakon njezina tri neuspješna pokušaja) isplahnuti iz wc školjke. Uslijed svog truda, da stvori jaku vodenu silu, malo je pretjerala, te su se sila, brzina i masa promiješale i dobila je govno, direkt u krilo.

 Africa - final frontier...

Savjet volonterima:

Ako niste navikli na avokado (prepun nezasićenih masnih kiselina), očekujte efekt plutajučeg govna hahaha.