nedjelja, 26. lipnja 2011.

Ćakula o Chakuli

Da odmah rasčistimo jednu stvar, ako netko planira doći u Afriku s ciljem da smršavi, grdno će se prevariti... Taj plan je u startu predviđen na propast.

Tanzanija je Meka dobre spize (na swahili chakule). Ne samo da je ukusna već  je i ekološko uzgajana. Sve se naše eko farme mogu sakriti, ovdje je stvarno SVE eko. Ne koriste se  pesticidi, njihovu ulogu imaju insekti i razno razne bube koje žive ovdje s domaćinima u simbiozi. Tu simbiozu smo skužile nakon 4-tog proljeva....

Iznimke su recimo, riba iz jezera Victoria. Iako je riba slatkovodna Maru je vratila u djetinjstvo, vjerovatno se ta specifična kaštelanska nota žive ne zaboravlja tako lako.

Savjet volonterima:
Unatoč zdravom razumu, ispijanje probiotika može bit kontraproduktivno, da ne kažemo kobno. Nije lako raditi te stvari (srati i ne mariti) dok vam supu(a)tnica gola u žurbi  napušta  WC- da vam prepusti tron. Europske probiotičke kulture  se s afričkom rodbinom, baš i ne podnose. Kao i u životu, s rodbinom dobro ispadnete samo na fotografijama. Bože, izabrao si nam rodbinu, al' hvala ti što sami biramo prijatelje.

Odakle početi? Najviše bi voljele, da vam svaki dan stavimo dnevni menu (koji se tu od jutra planira), ali bit ćemo milosrdne, pa ćemo staviti ono malo nešto... 
Koliko je raznovrsna tanzanijska kuhinja, može se uočiti iz činjenice da imaju tri naziva za rižu: mpunga (eko riza), mchele (oljuštena riža), wali (skuhana servirana riža).

Glavni začin je Masala. Nešto poput mješanih začina, pa tako imamo masalu za meso, masalu za ribu, masalu za salatu, pa čak i izvrsni masala čaj. 
Osnovna namirnica prosječne tanzanijske obitelji je ugali s grahom. Ugali je kukuruzni škrob, ima okus i konzistenciju između naše pure i griza.

Savjet svima:
Pazite gdje jedete ugali i grah. Na svim mjestima je jako kvalitetan i organski uzgojen, ali ima jedna mala sitnica koja vam može zagorčati život. Tanzanijci su jako domišljat narod. I štedan. Koriste ulje za prženje više puta nego Gu..ć  za krafne, a onim najsnalažljivijima,  adut je motorno ulje koje uopće ne promijeni okus hrane, ali kad uđe u krv efekt je bolno nezamisliv. Na žalost, široko se primjenjuje u lokalnim fast foodovima i na kontroliranim seoskim vašarima.

Hit Afrike su svakako banane, svih vela; male, velike, deblje, tanje, svih boja i na sve načine. Lešane, pržene, na  slano, na slatko, jednom rječju: SLASNO. Mmmmmm, nakupenda ndizi na mtori!

Mala digresija: Mare gušta također i u poljskoj kuhinji s tanzanijskim prizvukom. (WTF, morala sam u Afriku da mi pripremiš pierogi i barszcz?)

Ako neetko ima ideju kako sigurno prevesti sjemenke i sadnice, nek nam javi . Mchicha, Boga i
Viazi vitamu bi bile pravo osvježenje za Dalmatinsku kuhinju,  Dike Marjanović  Radice.

A sad KARIBUNI CHAKULA:

Satu riba, lešo banane, mchicha, grah i kukumar

Piletina u slatko-kiselom umaku s rižom

Riža kuhana u kokosovom mlijeku i piletina u umaku od kokosa i vrhnja




Sangara riba na pikantni način

Sekele piletina s krumpirom



Piletina pili pili s krumpirom i povrćem



Tako to nas čeka, dok dođemo iz škole






... i sve to zaliveno sa dobrom kapljicom domaćeg piva (Serengeti, Kilimanjaro, Safari...)


Kuriozitet:
Jel' se sjećate ukusa Coca Cole iz djetinjstva? E pa takva ista vam je TU!

Anegdota:
Danas je Mare sestri sa smješkom i samouvjereno ponudila DŽUSI (čulo se kao da nudi mdžusi) što na swahili znači gušter. Mare inače talentirana za jezike kad nezna swahili riječ, samo engleskoj riječi nadoda i ili neki drugi samoglasnik.
Tako je uspjela od komarca napraviti K***C a od struje preljub.


Mudrost dana:
Sva gomila gamadi, puzavca, letećih krvopija, ameba i drugih egzotika, mala su cijena za to što Tanzanija nudi.

2 komentara: