Mwanza

Mwanza – grad na obalama jezera Victoria s preko 500 000 stanovnika. Rado ga nazivaju Kamenim gradom, jer su prigradska naselja izgrađena na liticama s kućama stistnutim među stijene. Mare ga je „oduševljeno“ nazvala afričkim Sorrentom, ali u poslije dužeg razmatranja došle smo do zaključka da je možda ipak sličniji Klisu: Ajme Mwanzi  na kamenu i kamenu što je Mwanza  na njemu...

U Mwanzi se nalazi internacionalna zračna luka. Ako sletite tu, sigurno se nećete izgubiti u labirintu hodnika, ulaza, izlaza...

Mwanza je poznata po četiri znamenitosti: semaforu (postoje još samo  u Arushi i Dar es Salaamu), koji tu napravi više nereda na cesti nego prometni policajac ispred Slobodne Dalmacije za vrijeme škverskog rush-houra,

Bismarck stijeni koju  su tim imenom krstili u čast njemačkom kancelaru Ottu von Bismarcku za vrijeme vladavine Nijemaca na ovom području 

i 1,5 metarskoj brončanoj ribi koja pljuje vodu, otprilike jednakom učestalošću kao i pirja u Marmontovoj. Nju nismo slikale, jer smo se hm, izgubile skitajući  gradom. 
I jezeru u kojem se nije preporučljivo kupati,  jer je puno puževa koji prenose gadljivu parazitsku  boleštinu znanu kao schistomiasa. Lokalno stanovništvo se redovno  kupa, a mi smo se držale kraja.

Zahvaljujući jezeru, morate se braniti i od rojeva komaraca. U ovom doba godine (kraj kišnog razdoblja ) kraj je  sezone  sami muha, ali samo za vas smo se uspjele uvaliti u omanji roj prošli tjedan, pa ćemo vam staviti sliku - corpus delicti, ili bolje rečeno corpus delicates s obzirom da lokalna ekipa sami muhe hvata, zgnječi među rukama i isprži na vrelom palminom ulju. Nismo probale. Znamo samo da ne prenose nikakve bolesti i da su vrlo nezgodne kad ih udahnete.

Jedna od karakteristika svih većih gradića ovdje je riž. Možete ga kupiti na svakom koraku i u svakom obliku (neljuskani, ljuskani, kuhani).

Unatoč svim poznatim letećim objektima uživale smo u pogledu i neobičnim te pomalo egzotičnim stanovnicima jezera, da ne spominjemo i lokalne egzibicioniste (nažalost ne mamo kompozicijski vrijednu sliku sa istaknutim prednjim planom bez motion blura uzrokovanog našom prirođenom sramežljivošću).

Kapitan Antonio

Bananin cvijet

Napušteni brod

Ulicama vlada vječna gužva i ljudi izviru odasvud. Neki nešto prodaju, neki šetaju, neki sjede, a neki besciljno lutaju. Uglavnom, kao u svim siromašnim državama, većina ih je na ulici, Baš kao i kod nas. Doduše s neznatnom razlikom što se kod nas neradnici i sirotinja nakaleme ispred Vjeke, jer smo mi malo bogatiji, a ovdje samo mile cestom. Eto, čisto usporedbe radi i da ubuduće  ljudima koji vam dođu u posjet iz bogatih zemalja lakše objasnite, dok šeću  rivom, da riva nije puna jer je praznik, već je puna, jer je ljudima u skromnim kućama u sirotinjskim kvartovima frižider poluprazan, poput novčanika, pa pobjegnu na rivu i gledaju svijet kroz Dior očale kupljene na 12 rata.

Malo slika imamo s Mwanzanskog pazara. Naime, čim izvadite fotoaparat, dobro se iskese na vas i oderu vas oko 2 dolara za sliku i bude vam baš strašno  što za te pare, fotke ne prenose i mirise, jer miris truleži tropskog voća nije lako opisati. Fast foodova ima na svakom koraku.

Sanitarni uvjeti prilično su labavi pa se peče se na svakom koraku... Malo vatrice, tava, stolac, koja ribica ili malo mesa i McMare se htjela osladiti chapatijem, ali Mare se zgrozila nad tom idejom i održala joj predavanje o svim mogućim potencijalnim tegobama nakon konzumiranog uličnog chapatija.

Poslije je htjela kupiti kukuruz, pa opet isto. Na kraju je dobila dopuštenje za kilo pasiflore.

Ako izuzmemo pazar, inače se strogo ne pridržavamo naputaka Hzjz. Jedemo u svim mogućim restoranima, pijemo kave gdje stignemo, sladimo se slajom (mmmm bolje od Snjeguljice), davimo se u voću i neoguljenom povrću i evo smo Bogu hvala još uvijek zdrave, ako zanemarimo koji proljević i konstipaciju.

Sraka tatica/ sraka kradljivica

U Tanzaniji je 40% stanovništva islamske vjeroispovjedi. Imaju sve što im treba - specjalizirane dućane, džamiju...

Ako ste mislili da Mwanza nema i fancy mjesto koje smo spomenule u prijašnjem postu, e pa ima i ime mu je Malaika (Anđeo) beach resort. Izgled mu opravdava naziv. Nalazi se na obalama jezera i prilično je romantično i fancy, pa ako se tko namjerava ubrzo vjenčati, obnoviti bračne zavjete  i sl. preporučujemo mu MBR.

 

On the way home...

Sljepi putnik

Aha, još jedna zanimljivost LETEĆI ŠTAKOR ili Mr. Taka Taka (taka taka na swahili smeće).
I da pod zaštitom je, kao da bi ga itko uopće poželjeo uloviti i pojesti, hmmmmm